Japanski javor: izbor sorte i pravo mjesto u vrtu

Japanski javor je biljka koju ljudi kupe dvaput: prvi put jer su vidjeli jedan u listopadu, a drugi put dvije godine kasnije jer je onaj prvi u srpnju posmeđio. Acer palmatum nije zahtjevan, ali jest specifičan. Gotovo sve što u hrvatskim vrtovima s njim pođe po zlu svodi se na tri stvari — previše popodnevnog sunca, suhi zrak koji struji preko lista i korijen u tlu koje je ili prezasićeno vodom ili posve suho. Kad je mjesto dobro odabrano, stablo poslije traži vrlo malo.

Gdje posaditi: svjetlo, vjetar i ožeg lista

Upotrebljivo pravilo glasi: jutarnje sunce, popodnevna sjena. U kontinentalnoj Hrvatskoj javor uz istočno pročelje kuće ili pod visokom krošnjom starijeg stabla dobro se oboji i nikad ne gori. Na obali i u Istri sjene treba još više: puno podnevno sunce u kolovozu, uz suhi zrak bure, do kraja mjeseca osuši rub lista gotovo svake sorte. Ožeg nije bolest i ne ubija stablo, ali spaljeni rub ostaje do opadanja lista i s njim se gubi jesenja obojenost.

Vjetar je jednako važan kao sunce, a češće se previdi. Duboko urezani listovi skupine 'Dissectum' zapravo su mnogo ruba na vrlo malo lisne površine i u suhom pokretnom zraku brzo se isušuju. Javor u zaklonjenom atriju na punom suncu često prolazi bolje od onoga u polusjeni na izloženom uglu. Zelenolisne i šarolisne sorte najosjetljivije su na sunce; tamne purpurnocrvene forme poput 'Bloodgooda' najbolje podnose jako svjetlo, a zelene sorte koje se uzgajaju zbog jesenje boje, među njima i 'Osakazuki', traže sjenovitiju polovicu tog raspona.

Tlo, voda i pH

Acer palmatum traži kiselo do neutralno tlo, svježe ali propusno, s organskom tvari u gornjem sloju gdje korijenje i jest — korijenov sustav je plitak i vlaknast te živi u prvih 30 do 40 cm. Na vapnenačkim tlima obale i krša, kao i na mnogim kontinentalnim tlima nad laporom, pH je previsok pa list problijedi između žila. To je kloroza i lakše ju je spriječiti nego liječiti: sadite u izdašno pripremljenu zonu kiselog supstrata ili uzgajajte stablo u posudi, gdje supstrat ostaje pod kontrolom.

• ·Nikada ne sadite dublje nego što je biljka stajala u posudi; zatrpan vrat korijena čest je spori uzrok propadanja.
• ·Malčirajte s 5 do 8 cm borove kore ili lisnjače, ali ne uz samo deblo, kako bi plitko korijenje ostalo hladno.
• ·Ne kopajte i ne okopavajte ispod krošnje; hranidbeno je korijenje odmah ispod površine.
• ·Zalijevajte kroz srpanj i kolovoz prve tri godine, rjeđe i obilno, a ne malo svaku večer.
• ·Režite samo u kasnu jesen ili sredinom zime, u punom mirovanju; rez u proljeće izaziva jako suzenje.

Sorte za mali vrt

Većina uspravnih sorti javora nakon dvadeset godina u našim uvjetima stane na 3 do 5 m, što je dovoljno malo za gradski vrt i znatno manje nego što vrsta obećava. 'Bloodgood' je standardni tamni purpurnocrveni, najotporniji na sunce među uobičajenim crvenima i onaj koji se propisuje kad se traži jedno snažno obojeno stablo. 'Osakazuki' je cijelo ljeto obično zelen, a u listopadu prelazi u čistu grimiznu boju; to je najbolja jesenja boja među javorima koje uzgajamo. 'Sango Kaku' zaslužuje mjesto zimi, kad je golo mlado drvo koraljno crveno prema snijegu ili sivom zidu. 'Orange Dream' u proljeće tjera narančastožuto pa se smiri u meko žutozeleno; traži zaklon od podneva, ali na pravom mjestu cijelu sezonu razvedri tamni kut.

Rezane forme i uzgoj u posudi

Skupina 'Dissectum' po habitusu je druga biljka: niska, kupolasta, viseća i sporija, a većina nakon mnogo godina dosegne 1,5 do 2 m visine i nešto više u širinu. To su javori za posudu, za vrh podzida ili za mjesto s kojega se gledaju odozgo. U posudi dissectumu dajte barem 40 do 50 litara, koristite kiseli supstrat na bazi ilovače s dodatkom kore i grubog agregata i postavite ga izvan popodnevnog sunca. Slaba je točka zima: busen u posudi promrzne mnogo jače nego isto korijenje u tlu, pa posudu za najhladnijih tjedana primaknite zidu ili je ukopajte u gredicu. 'Shishigashira' je ovdje iznimka — uspravan, krut, s naboranim listovima u zbijenim rozetama, i najžilaviji u skupini i na suncu i u posudi.

Jesenja boja razlog je zbog kojega se ova stabla najčešće i kupuju, pa vrijedi reći da nije posve u vrtlarevim rukama. Jačina ovisi o sezoni: suho kasno ljeto praćeno svježim, vedrim listopadskim noćima daje najjaču boju, a topla i kišna jesen mutnu. Ono što se može kontrolirati jest stanje stabla na ulasku u rujan. Javor koji je kroz kolovoz držan ravnomjerno vlažnim i bez ožega oboji se; onaj koji je bio suh i spaljen već je odbacio pola lista prije nego što je boja stigla.